|
|
Izjava o namjeri
|
|
|
David Icke - Intervju 1. dio (Nexus br. 28) |
O LAŽNOJ STVARNOSTI, GLOBALNOJ KONTROLI I HIPNOZI – I DIO
Proteklog mjeseca David Icke je nekoliko dana proveo u Zagrebu. Gostovao je na hrvatskoj televiziji, davao izjave i intervjue u mainstream medijima, a ekskluzivno za Nexus u razgovoru koji je trajao nekoliko sati detaljno govori o stvarima koje tamo nije mogao spomenuti - načinima kojima se manipulira i vlada ljudima.
Razgovarala: Sanja Pleša
David i naša novinarka u šetnji Zagrebom
Tijekom nedavnog boravka Davida Icka u Zagrebu imala sam zadovoljstvo provesti prilično vremena u njegovom društvu. Uz prvobitno profesionalne razloge, vrijeme provedeno s Davidom Ickom pretvorilo se u kvalitetno i obostrano edukativno, prijateljsko druženje.
Bilo je zanimljivo promatrati kako, potpuno autentično, David Icke živi svoj život. Predan potrebi da cijelom svijetu prenese informacije koje će svijet koji „poznajemo“ promijeniti. Bez obzira koliko novih prepreka treba preskočiti ili koliko umoran, bolestan ili neispavan bio. „Jedan čovjek ne može promijeniti svijet ali može prenijeti informaciju koja će promijeniti svijet“.
Svi koji su čitali nedavno u Hrvatskoj objavljenu knjigu „Priče iz vremenske omče“ mogli su se upoznati s detaljima i sinkronicitetima Ickovog burnog i teškog života. Međutim, tvrdi Icke, odluka da bez kompromisa živi istinu i gleda svijet širom otvorenih očiju, vrednija je od teškoća koje je takav stav izazvao. „Kad bih opet imao priliku da biram, i kad bih znao sve posljedice svojih odluka, opet bih sve napravio isto“.
Dojam koji ostavlja David Icke svjetlosnim je godinama daleko od donedavnih pitanja mainstream novinara: „Oprostite, a koliko ste već godina ludi?“.
Pitanje je to koje bi teško mogao postaviti bilo koji istinski novinar koji je pročitao knjige Davida Icka ili koji se sam uputio (i usudio) istraživati ispod površine. Uostalom, novinarska profesija (osim časnih izuzetaka) trenutno je na razini papagajsko-ponavljačkog modela koji služi samo za dodatno zaglupljivanje i zatupljivanje. Daleko je od svoje svrhe i istraživačkog novinarstva i pod hitno treba spasiti svoj obraz.
No vratimo se Icku. Zanimljivo je što osim brzog, britkog uma, verbalne diareje:) i lucidnog britanskog humora, Icke istovremeno zrači ugodnom otvorenošću i toplinom, koja često nedostaje ljudima kojima mozak radi „sto na sat“.
Boravak u Zagrebu na njega je ostavio snažan, pozitivan dojam. Slijedi malo lokalpatriotizma i nacionalnog ponosa koji u pravilu ne ljubim baš previše, ali u ovom slučaju je lijepo autentičan i nenasilan. Rekao je da nigdje (a držao je predavanja u 50-tak zemalja svijeta) nije sreo toliko dobro informiranih ljudi otvorena uma, ugodno je iznenađen pitanjima ljudi ali i informacijama koje je od njih primio. Predavanje na Bundeku nikada neće zaboraviti, što zbog oluje što zbog pozitivnih osjećaja i energije koja je tamo bila prisutna. Rekao je da se u Hrvatskoj osjeća kao da je došao na drugi planet (neki bolji:) što je nedavno potvrdio i u popularnoj američkoj radijskoj emisiji Art Bella „Coast to coast“, gdje je na pitanje „Kako mu je bilo u Los Angelesu“ odgovorio: „Ma, pustite to… nedavno sam bio u Hrvatskoj. To je nevjerojatno mjesto…“ pa je pola emisije govorio o Hrvatskoj i ljudima koje je ovdje sreo. Napomenuo je i da nigdje do sada, u nijednoj zemlji, nije vidio tako izraženu i snažnu kampanju za ulazak u Europsku Uniju. Nažalost, s obzirom da ne znamo kako je bilo u drugim zemljama, ovdje živimo pod dojmom da je svakodnevno bombardiranje „blagodatima“ Europske Unije uobičajena porcija i procedura za svaku buduću članicu. Izgleda da nije.
Ponudio se Icke da će o vlastitom trošku (iako je kronično bez para) doći u Hrvatsku i javno debatirati sa svim hrvatskim političarima o pravom licu Europske Unije (s čime je temeljito i argumentirano, dobro upoznat).
Tjedan dana prije pisanja ovog teksta gledala sam dokumentarac „America- from freeedom to fashizam“ koji zorno prikazuje da se ono o čemu govori i piše David Icke upravo sada događa u Americi. Iako tako prividno ne izgleda (tamo teče med i mlijeko), američki narod je prvi na listi masovnih pokusa nad ljudima. Ovaj dokumentarni film pomaže da vidimo gdje bi svi mogli završiti ako se ne probudimo. Također je prikazano i ono što budi vjeru u našu dobru zajedničku budućnost. A to su tzv.“mali ljudi“ koji su isto kao i ja i vi mislili da ne mogu ništa promijeniti, a u presudnim trenucima donijeli su prirodne i ispravne odluke koje su bile prava mala herojska djela. Kao što kaže jedan citat Martin Luther Kinga: „Kukavica se pita da li je sigurno…taština se pita da li je popularno… Ali dođe vrijeme u životu svakog čovjeka kada treba postaviti pitanje: Da li je ispravno?“
Razgovor koji slijedi vodili smo u foajeu hotela, sat vremena nakon dolaska Davida Icka u Zagreb.
NEXUS: Čitatelji NEXUSA dobro su upoznati s Vašim radom i dvadesetogodišnjim istraživanjem svijeta u kojem živimo, pa ćemo se u ovom razgovoru pozabaviti manje poznatim detaljima. Prije svega, započet ćemo onime što Vas zadnjih godina najviše zanima a to je „priroda stvarnosti“ . Po vašim saznanjima realnost je nešto drugačija od dogovorne kolektivne svijesti i kolektivne stvarnosti, koju doživljavamo kao čvrstu i apsolutnu stvarnost. Što ste do sada saznali o toj razini naših života?
ICKE: Mi često zaboravljamo ono što je očigledno. Ne možete biti slobodni i kontrolirati svoj život ako ne shvaćate prirodu realnosti i tko vi uistinu jeste. Ako možete držati ljude u neznanju po pitanju tih stvari, ako znate kako to funkcionira u širem smislu, tada ste u poziciji velike moći. Tada možete činiti učinkovite stvari. U isto vrijeme, stanovništvo nema saznanja o takvom djelovanju, razlozima i posljedicama jer ne razumije stvarnost. Upravo zbog toga zadnjih godina moj se rad usmjerio na prirodu realnosti jer tek tada svijet dobiva smisao.
Jedan aspekt krije se u tijelu koje je holografsko računalo. To je poput prijemnika i predajnika informacija. Mi živimo, kako ja to zovem, u holografskom internetu. Bežični internet ne možemo vidjeti. Nevidljiv je. Uz pomoć računala taj nevidljivi svemir postaje kolektivna stvarnost. Ako netko drugi uključi svoje računalo, tada se uključuje u istu stvarnost.
U filmu „Matrix“ postoji scena gdje lik Morpheus predstavlja Neu stvarnost iluzije. Kaže mu kako je „Matrix“ svuda oko nas. Nalazi se u sobi i izvan prozora. Što se sada nalazi u našem prostoru, a da je isto tako nevidljivo? Bežični internet. To je ista stvar. Naše tjelesno računalo dekodira energetsku stvarnost. Na istom principu funkcionira i bežični internet. Pretvara ga u čvrsti svijet oko nas, vidimo ga na ekranu kompjutera.
U biti, taj se svijet nalazi unutar nas. Znanstvenici su zbunjeni s čvrstim svijetom sastavljenim od atoma koji nemaju čvrstoću. To je moguće jer svijet nije čvrst. On je dekodirana realnost koja postoji samo u našoj glavi.
Jedna priča, koju često ponavljam, sjajno predstavlja ovo o čemu govorim. U knjizi „Holografski svemir“ pisac Michael Talbot iznosi prikupljene znanstvene dokaze i činjenice kako je sve ovo holografska iluzija. On govori o iskustvu s jedne zabave koju je priredio njegov otac. Tamo je bio i hipnotizer koji je izvodio zabavne trikove. Natjerao je ljude da jedu krumpire dok su oni mislili kako se radi o jabukama. Ljudi se čude kako je to moguće izvesti. To nije ništa neobično. Okus jabuke ili krumpira ne postoji na jeziku. To je podatak. Postoji ovdje tek kada se dekodira, u mozgu. Ako se možete umiješati u taj mehanizam dekodiranja preko hipnoze i ubačenih vjerovanja, podatak o krumpiru postaje okus jabuke jer je dekodiran u mozgu. To je kao da programirate računalo da čita softver na određeni način. Tijekom zabave hipnotizer je hipnotizirao stanovitog Toma. Rekao mu je kako neće moći vidjeti svoju kćerku u sobi kada ga vrati u budno stanje. Zatim ga je prividno vratio u budno stanje. Pred njega je doveo njegovu kćer. Tom se počeo okretati uokolo. Za njega ona nije bila tamo. Hipnotizer je stavio svoju ruku iza leđa njegove kćerke. Pitao ga je što trenutno drži. Tom je odgovorio kako drži sat. To mu je bilo tako očigledno. Hipnotizer je upitao Toma može li pročitati natpis na tom satu. Tom ga je i pročitao. Ljudi će reći kako je to nemoguće.
Moguće je jer je sve u toj sobi zapravo energetska konstrukcija koja postoji izvan frekvencijskog područja. Ona je smještena izvan vidljivog svjetla kojem pristupaju naše oči. Ako mozak ne bi prevodio energetske konstrukcije u našu holografsku, naizgled čvrstu stvarnost, tada naše oči to ne bi mogle vidjeti. Tomova kćerka bila je u energetskom obliku unutar sobe, ali zbog umetnutog hipnotičkog vjerovanja njego v m ozak dekodirao je sve ostalo u sobi osim tog polja. Za njega ona nije bila u sobi. Zato što ona nije bila ondje mogao je vidjeti kroz nju. To je preduvjet za manipulaciju ljudi.
U načelu to djeluje na dvije razine. Prvo se ograniči pristup dostupnih frekvencija. Životinje, npr. imaju mnogo veći raspon frekvencija. Mačke reagiraju na „prazan prostor“ koji mi ne možemo vidjeti. To za njih nije „prazan prostor“. Tu je i programiranje „računalnog mozga“ da dekodira ili da ne dekodira određene stvari. Stvari se mogu dekodirati tako da ih iskusite na način kako to „oni“ žele. Postoji niz stvari koje tvore smisao.
Uporaba televizije i glavnih medija je najmoćniji oblik masovne hipnoze na Planetu. Služi za stalno usađivanje vjerovanja i određenih gledišta stvarnosti u mozak. Ponavljanje je moćan oblik hipnoze. Kada mozak prihvati vjerovanje, poput Tomovog slučaja s kćerkom, tada se stvarnost dekodira u skladu s vjerovanjem. Stvari se samostalno ponavljaju poput proročanstva. Zato što dekodirate program, tada i vidite samo program. S edukacijom je ista stvar. Ljudi oko stola dogovorili su se kako da „uvedu djecu u svijet i kako da ga gledaju očima odraslih“. Netko se mogao dosjetiti kako bi bilo savršeno da se trogodišnju i četverogodišnju djecu kontrolira pomoću učestalog učenja koje bi trajalo do njihove 17., 18. ili 19. godine. Najmanje 5 dana u tjednu treba ih podučavati željenim vjerovanjima. To bi bio savršen način da stvorite odrasle ljude koji će promatrati svijet na način kakvim ga želite. Upravo se to događa. Nije u pitanju sustav edukacije. U pitanju je sustav indoktrinacije. To je program. Kada vidite riječi koje se koriste na televizijskim programima, one se odnose upravo na programiranje. Na toj razini tijelo je elektrokemijski organizam. Sve što ga dovodi izvan ravnoteže, bilo električki, elektromagnetski ili kemijski, onemogućava ga za primanje i slanje informacija. To je kao da pomaknete radijsku postaju s frekvencije, dovoljno da se postaja više ne može jasno slušati. Upravo to „oni“ rade.
Više frekvencije realnosti tvore proširenu svjesnost. Kada ih niste u mogućnosti dekodirati to znači da imate pristup nižim frekvencijama. Zbog toga većina ljudi u svijetu doživljava stvarnost samo preko pet osjetila. Tih pet osjetila funkcioniraju ispravno kada služe našoj realnosti. Međutim, osjetila ne bi smjela preuzeti realnost. Niža osjetila imaju međuodnos sa svijetom, ali ga ne mogu shvatiti. Ako možete isključiti ljude iz viših razina svijesti, iz promatranja svijeta sa viših razina, tada možete kontrolirati primanje informacija preko nižih osjetila. U stvari, tada izolirate računalnu razinu stvarnosti od razine više svijesti. Na taj način možete programirati računalo. Kada psiholozi kažu da mogu rastaviti ljudsku osobnost unutar 12 arhetipova, oni to mogu napraviti samo u računalnom dijelu stvarnosti.
NEXUS: Zapravo govorimo o 12 programa…
ICKE: Da. Pogledajte većinu ljudi. Ako im nešto napravite, uslijedit će potpuno predvidljiva reakcija. Ista stvar događa se i s računalom. Ako na računalu napravite nekakav unos, možete predvidjeti rezultat. Razlog predvidljivosti čovječanstva krije se u programiranju i masovnoj kampanji izolacije koja ih je svela na tjelesnu razinu svjesnosti.
NEXUS: „Svijet“ oko nas stimulira lijevu moždanu polutku, racionalnu stranu. To se odnosi gotovo na sve s čime se susrećemo. Medije smo već spomenuli. Međutim, to je samo jedna razina manipulacije, postoje razni nivoi, od hrane zatrovane pesticidima, umjetnim gnojivima, lijekovima i cjepivima koji svi stvaraju biokemijsku neravnotežu, truju nas otrovima koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata korišteni u konclogorima poput klora i fluora koji se sada masovno stavljaju u pitku vodu i aspartama koji služi kao sladilo. Subliminalne poruke (seksualne i potrošačke) nalaze se svuda pa i u dječjim crtićima … sve te stvari. Ukazali ste da su centri iz kojih dolaze ti razni glavni modeli globalne manipulacije Tavistok Institut u Londonu i Sveučilište u Standfordu. Možete li nam to objasniti?
ICKE: Aspartam je na tržište dospio preko Donalda Rumsfelda dok je još bio voditelj farmaceutskog odjela. Taj je odjel kasnije prodan tvrtci Monsanto. Kada pogledate fluor i ostale kemikalije koje nam stavljaju u hranu i piće, sve to ima zajednički cilj. On se naziva „toksinima pobude“. Toksini pobuđuju moždane stanice i uništavaju ih. Sve to dovodi do moždanih promjena. Nije slučajno što su nacisti u koncentracijskim logorima stavljali fluor u vodu za piće kako bi zatvorenici bili poslušni. Pogledajte samo natrij glutaminat. Sve to zasnovano je na shvaćanju kako mozak stvara stvarnost, a ne okus. Natrij glutaminat može prevariti mozak koji onda dekodira više okusa nego što ih uistinu ima. Na svim tim razinama izbačeni smo iz ravnoteže. Umanjene su nam sposobnosti tako da više nismo djelotvorni prijemnici i predajnici. Ako prijemnik i predajnik ne funkcioniraju optimalno smanjuje se i razina pristupa frekvencijama. Za ljude koji su zaglavili u shemi kažemo da imaju ograničena razmišljanja. Ja kažem da imaju ograničeni raspon. Njihov raspon frekvencija kojima mogu pristupiti ključ je za objašnjenje ograničenog razmišljanja i manifestacije njihove svjesnosti ili nesvjesnosti. To je jedna razina. Druga razina je programiranje računala vjerovanjima koja će obuzdati raspon svijesti.
Religija je tu sjajno obavila programiranje. Nije bitno kakva su vaša kruta vjerovanja, sve dok ih imate. Njih nije briga da li ste nepokolebljivi kršćanin, musliman, Židov, hindus, konzervativni političar, ljevičar, Srbin, Hrvat ili Englez. Sve to realnost ljudi postavlja u ograničene uvjete. Različiti sustavi vjerovanja postoje jer su oni poput ladica. Ladice drže vjerovanja u određenom rasponu mogućnosti. Sve što se protivi takvom vjerovanju nailazi na otpor. Osobu koja iznosi takve informacije proziva se luđakom ili vragom. To treba očuvati sustav vjerovanja.
U zadnje vrijeme istražujem kognitivnu disonancu. Kognitivna disonanca može vam otvoriti oči. Možete shvatiti kako sami sebe možete programirati. Smatra se da je to stresno stanje. Nastaje kada se ljudi suoče s vjerovanjima, iskustvima i informacijama suprotnim njihovim vjerovanjima. Kognitivna disonanca zaista je dobra stvar. Ako je koristite na pravi način, ako pogledate iskustva koja su u sukobu s vjerovanjem, tada možete ponovno sagledati uvjerenja i krenuti naprijed. Kod većine ljudi stanje disonance mora se razriješiti jer je sustav vjerovanja moćno programiran. Ako se ne razriješi s promjenom uvjerenja, tada se nešto mora dogoditi s iskustvom. Ljudi tada prilagode priču koja donosi smisao. Npr. ako vjerujete da je Bog blagoslovio Ameriku, zemlju slobodnih i dobrih ljudi, nešto poput kolektivnog Johna Wynea, možete doći do saznanja kako ta „zemlja slobodnih“ ubija ljude u lažnim ratovima. U tom slučaju ili će „Bog koji je blagoslovio Ameriku“ nestati ili će se priča prilagoditi kako bi vjerovanje bilo netaknuto. Tijekom tog procesa ljudi počinju vjerovati kako moramo u rat da bismo očuvali mir. Ljudi lažu sami sebe kako bi očuvali vjerovanje. To je tako moćno. Tada kažu da moraju ograničiti neke slobode kako bi zaštitili svoje slobode. To je ludost. To je mentalna gimnastika kroz koju prolaze ljudi kako bi vjerovanje ostalo netaknuto.
Razgovarao sam s jednom kršćankom koja mi je rekla da su moje tvrdnje o Isusu besmislene. Ne postoji mnogo ljudi koji pričaju o Isusu na taj način. Druga kršćanka pokraj nje rekla je da takve osobe ipak postoje. Prva kršćanka opet je rekla kako sve to ionako nema veze. Na taj način sve možete jednostavno zanemariti i zaboraviti.
Razmišljanja i emotivni procesi kod različitih ljudi potpuno su razumljivi zahvaljujući Tavistocku. Tavistock je Institut za ljudske odnose. Osnovan je još 1920-ih. To je jedan, ako ne i glavni centar za socijalni inženjering. Kako se svijet gleda na željeni način, stanovništvom se manipulira. To se radi pomoću masovnih medija, edukacije i svih tih stvari. Odatle ljudi dobivaju kolektivne informacije. Pomoću toga se može upravljati ljudima da gledaju svijet na željeni način. U zadnjih par mjeseci naišao sam na organizaciju u Britaniji koja se zove „Common Purpose“ (engl. zajednička namjera). Osnovala ju je Julie Middloton koja je radila u uredu zamjenika premijera u britanskoj Vladi. Djelovanje organizacije podsjeća na Tavistock. Ne znam kako je sada u Hrvatskoj, ali u Britaniji posljednjih nekoliko godina imamo ljude koje nazivamo „jobworth“ ljudima (ljudi od posla). To su ljudi u uniformama, odijelima i na važnim položajima. Umjesto da ispravno sagledaju situaciju i tako donesu odluku, oni sve rade po „knjizi pravila“. Uvijek su postojali takvi ljudi. No, zamijetio sam da se takvo kruto razmišljanje proširilo. U Britaniji se danas događaju neobične stvari. Ljudi se kažnjavaju sa 75-100 funti ili više jer svoje smeće na ulicu iznose na pogrešan dan. Ljudi se kažnjavaju sa 100 funti jer oglas za prodaju vlastitog vozila postavljaju unutar vozila. Kažnjavaju ih na osnovi Zakona o uličnom trgovanju. Imamo ljude koje se prati na osnovi zakona koji je donesen zbog nadzora terorista. Želi se saznati da li roditelji koji su prijavili svoju djecu za pohađanje škole zaista žive u tom području gdje su i podnijeli prijavu. Ne biste mogli zamisliti niti pola besmislenih nameta koji su trenutno na snazi u Britaniji. Kada naglasite besmislenost i ekstremnu prirodu tih pravila, ljudi vam kažu da se zakon mora poštovati. Oni to jednostavno ne shvaćaju. Nešto nije u redu. Nešto se događa. Taj mentalitet autoriteta širi se suviše brzo da bi to bilo slučajno. Spomenuo sam „Common Purpose“. Ta organizacija vodi skupe tečajeve koji se financiraju novcem poreznih obveznika. Tečajeve pohađaju razni odbori i policajci. Koriste se tehnikama manipulacije uma i grupnih pritisaka kako bi stvorili „vođe“, kako ih oni nazivaju. Neke odbore i vijeća u Britaniji već kontroliraju ljudi koji su pohađali tečaj „Common Purpose“. Koriste neurolingvističko programiranje i razne ostale stvari. Postoji čovjek u Britaniji koji je bivši mornarički časnik. On je slučajno naletio na „Common Purpose“ unutar jednog odbora u Plymouthu. Posvetio je svoj život toj temi. Upoznao je mnogo bračnih parova koji su pohađali taj tečaj. Oni pričaju o promjeni osobnosti njihovih muževa i žena nakon tog tečaja. Jedan primjer odnosi se na policajca crne kože. Njegova žena rekla je kako on prije nije bio rasist. Bio je policajac u zajednici i dobro se slagao sa svima. Otišao je na takav tečaj, a dio treninga sastojao se od ovakvih pitanja:
„Mislite li da ste bili podvrgnuti rasizmu u policiji?“
„Mislite li da rasizam utječe na gledišta ljudi?“
Policajac je odgovarao negativno. No, pitanja su bila razmještena u određenom nizu, pa su na kraju dovela do pozitivnih odgovora. Supruga je rekla kako je on nakon tečaja svuda vidio rasizam. Prije to nije radio. Smatrao je kako su policija i građani međusobno u stanju rata. Sve mu je to došlo preko tog tečaja. Umom tih ljudi se manipulira kako bi postali „iskoristivi idioti“. Broj ljudi s kojima se otvoreno manipulira nije velik. Umom se manipulira preko nižih razina autoriteta. Sustav prisilnih ciljeva tako se prenosi dalje. „Oni“ ne žele da ljudi shvate kako je sve to suludo, kako je suludo kazniti osobu kaznom od 100 funti zato što prodaje vlastiti automobil. Umjesto toga, promiče se ideja zakona, pravila i kazni. Zbog toga proces razmišljanja koji bi ukazao na besmislenost pravila ne postoji. Sve više to primjećujem. Ta metodologija kao da je došla izravno iz Tavistocka. Tavistock je središte koje djeluje prema svim smjerovima poput Instituta Standford u Americi. Mnoge organizacije u Americi odgovaraju Tavistocku. Oni također rade na kolektivnoj manipulaciji stanovništva. Prijašnjih godina naišao sam na dokument koji se zove „nečujna oružja za tihi rat“. To je priručnik za kontrolu uma i masovnu manipulaciju stanovništva. Mislim da se prvi put pojavio potkraj1960-ih. Daje vam uvid u tehnike koje kontroliraju ponašanje stanovništva na željeni način. U jednom dijelu govori kako ljude treba „stalno držati zaposlenima na farmi s drugim životinjama“. Drugim riječima, treba ih usmjeriti na preživljavanje, treba im odvratiti pozornost nevažnim stvarima poput sportskih igara. To ne znači da ne možete uživati u tome, no kada to postane vaša usredotočenost, tada su vam uspješno odvratili pozornost. Zbog toga ljudi ne shvaćaju što se uistinu događa.
NEXUS: Jedna od metoda odvlačenja pažnje i manipulacije je i stalno izazivanje straha, na svim razinama. Ljudi se stalno nečeg boje, osjećaju se ugroženi, boje se za svoju egzistenciju, za svoju djecu, za svoj posao, za svoju budućnost, boje se nesreća, kataklizme, ratova… koji su, stvarni ili nestvarni, stalno negdje oko nas. Ako pogledate na bilo koji novinski kiosk ili upalite TV, sve što vidite će vas podsjećati da se nečeg trebate i morate bojati.
ICKE: Strah, da. Terminologija „nečujnih oružja“ vrlo je zanimljiva. Ta oružja ne mogu se vidjeti poput projektila. Piše da metodologija „nečujnih oružja“ ne lansira projektile. Cilja se na situacije. Postoji sjajna rečenica u dokumentu koja kaže da ljudi instinktivno osjećaju kada nešto nije u redu. No, zbog prirode „nečujnih oružja“ ljudi ne mogu shvatiti što se uistinu događa. Nakon što ljudi nalete na informacije koje iznosim to im pomaže da uvide u čemu je stvar. Kada osvijestite spoznaju da nešto nije u redu s objašnjenjem uzroka to može biti moćna promjena u svijesti ljudi. Ustvari, to je poput računalnih programa. Kada je računalo programiramo da izvršava određeni softver, tada ste suočeni, kako ja to zovem , s „nesvjesnim ljudima“. Zbog toga je većina ljudi beznadno predvidljiva. Sve dok se svijest ne umiješa i izmijeni proces izvođenja to se ne može promijeniti.
NEXUS: Prijatelj ste sa šamanom iz plemena Zulu. Njegovo ime je Credo Mutwa. On zna za reptile, rekao je da su ljudi prije njihovog dolaska na Zemlju živjeli drugačije. Prije dolaska reptila ljudi su međusobno živjeli u potpunoj harmoniji sa svijetom. Nismo razgovarali, međusobno smo čitali misli. Izgledalo je drukčije, kao da je naša svijest bila potpuno povezana sa svim oblicima života i planetom kao cjelinom i živim bićem. Harmonije, ljubavi, mira, jedinstva i hrane bilo je u izobilju. Nije bilo nikakvog nasilja. Osim Mutwe, ovakav opis života na Zemlji se pojavljuje i u raznim drugim tradicijama.
ICKE: Jedna od zajedničkih stvari kod ljudi s izvantjelesnim iskustvom je telepatska komunikacija. Znate li priču o Babilonskom tornju? Bog, koji se u prijevodu spominje kao „Bog Bogova“, ispremiješao je jezike. Ako putujete Sjevernom Amerikom ili bilo kuda, pronaći ćete iste priče kako su jezici izokrenuti. Sve više smatram kako je to simbolična predaja o našem prijelazu iz telepatske u verbalnu komunikaciju. Tijekom kamenog doba, smatra se, da su ljudi uzvikivali: „Ugh-ugh-ugh“. Možda su tako i pričali jer im komunikacija riječima nije bila potrebna. Ovo je zanimljivo. Cijela predstava želi ugurati našu točku svijesti i promatranje stvarnosti u naših 5 osjetila. „Oni“ ne žele da mi vidimo zidove zatvora. Žele nas ovdje unutra gdje gledamo u zatvorski zid i vidimo cigle. To je samo cigla. Zatvor se uvijek sastoji od nekoliko cigli. Koja je karakteristika riječi? Uvlače nas u svijet pet osjetila jer je to fenomen 5 osjetila. Artikuliramo vibracije kao zvuk. Sustav naših pet osjetila prima ih i pretvara. Sve se odvija u tom dijelu mozga.
NEXUS: …lijeva strana….
ICKE: Desna strana mozga tzv. kreativna strana vodi nas izvan tijela. Postoji fascinantna priča o gospođi Jill Bolte Taylor. Ona je neuroanatomist, stručnjakinja za mozak. Imala je moždani udar na lijevoj strani mozga koja je u tom trenutku doslovno prestala raditi. Tada je svoju svjesnu realnost premjestila na desnu stranu mozgu. Rekla je da je tada osjećala da je ona „sve što postoji“. Nije postojao trenutak gdje je ona završavala i gdje je bio početak postojanja. Desna strana mozga dekodira stvarnost na toj razini. Idealno je da se obje strane mozga dovedu u harmoniju. Dekodiranje izvana usmjereno je unutra. Tako se pretvara u oblik koji je interaktivno povezan s ovom stvarnošću. To je fascinantno. Nakon što joj se isključila lijeva strana mozga, Jill je mislila kako izgovara riječi, no samo je čula zvukove koji su zvučali poput „vooo…vooo…vooo“. To je jedini zvuk koji je izlazio iz nje. Pokušala je razgovarati s nekim preko telefona da zatraži pomoć. Dok je ta osoba pričala, čula je te iste „vooo…vooo…vooo“ zvukove. Zvučalo je poput zlatnog retrivera. Lijeva strana mozga nije dekodirala vibracije u riječi. To je razlog. Odatle potiču riječi. Ta razina stvarnosti smještena je u lijevoj strani mozga. Mi tražimo ljude sa „potpunim mozgom“. Manipulatori žele uvući ljude u lijevu stranu mozga. Lijeva strana funkcionira izravno preko 5 osjetila s ovim svijetom. Ako možete zatvoriti taj most u žuljevitom tijelu („corpus callosum“ – struktura mozga koja povezuje lijevu i desnu polutku) i spriječiti komuniciranje moždanih polutki, tada možete shvatiti stvarnost lijeve strane mozga. Tada imate uvid u cijelo ljudsko društvo. To je manifestacija lijeve strane ljudskog mozga.
NEXUS: Kojom se očito lako može manipulirati…
ICKE: Da. Lijeva strana mozga vidi sve kao dijelove, suočena je sa strukturom. Desna je opuštena tijekom protoka ljubavi gdje je sve „bez problema“. Za razliku od tog stanja nekada želite znati i točno vrijeme. Ako uspijete dovesti oba stanja u ravnotežu onda ste u redu. No, ako zaglavite u lijevoj strani, to kažemo za akademike, vodeće liječnike, učitelje, profesore i novinare, tada morate polagati ispite kako bi mogli napredovati unutar sustava. Sustav je zasnovan na ispitima. Da bi prošli najvažnije ispite iz engleskog jezika, matematike i tih stvari, morate ovladati obradom informacija u lijevoj strani mozga. Te informacije morate zadržati i prenijeti ih na papir kako biste riješili ispit. Ako ste dobri u tome, možete proći sve ispite. Kada ih prođete zauzet ćete utjecajnu poziciju u društvu. Postat ćete liječnik, odvjetnik, političar ili novinar. Ako dolazite iz pozicije desne strane mozga možda postanete umjetnik. Za umjetnike se kaže da su nevažni. Ljudi kažu kako povremeno vole umjetnost, ali je to nevažno. Drugi ljudi su važniji, oni upravljaju društvom, oni su u stvarnom svijetu. Umjetnici govore o drugim dimenzijama. Za njih se kaže da su u redu, ali ih ne treba uzimati suviše ozbiljno. „Drugi ljudi su oni pravi, oni koji vrijede“. Takav susta v m oći po svojoj prirodi zasniva se na kolektivnom vjerovanju stvarnosti što utiče na smjer prema kojem se društvo kreće. Takvi ljudi su zarobljenici lijeve strane mozga.
NEXUS: Rekli ste da sustav koristi ispite kako bi se provjerilo jesmo li dobro isprogramirani. To je test koji sustav koristi da provjeri da li program koji nam nameću zadovoljavajuće funkcionira…
ICKE: Istina. To sustav promiče. Nije toliko bitno jesu li ispiti dobri ili loši. Postoji argument da uopće nisu dobri. Stvar je u primljenoj informaciji koja se zatim uči ili ne uči. To znači da su ispiti zasnovani na obmani i pomaknutoj verziji stvarnosti. Sustav je uveo vjerovanje preko ispita. Od nas se traži da u to uistinu vjerujemo. Onda ćemo biti osposobljeni za mjesto i poziciju unutar sustava koju ćemo izvršavati. Ako imate naglasak na desnoj strani mozga, onda ste nepoželjni. Ljudi kažu da je takvim ljudima bolje da postanu nekakvi umjetnici. Društvena mjerila odnose se na znanost, zakon, politiku, novinarstvo i edukaciju. Sve su to zatvorenici lijeve strane mozga. Ako se pokušate promijeniti nakon što to shvatite, sustav će vas zaskočiti. Moja prijateljica iz Kanade je liječnica. Zove se Guylaine Lanctot. Shvatila je kako zapadna medicina ne funkcionira u usporedbi s mnogim drugim metodama. Nakon što ih je počela prakticirati društvo ju je odbacilo. Ako ste učitelj i želite otvoriti um mladih ljudi, društvo će vas pritisnuti. Jednom kada ste u lijevoj strani mozga tada vidite samo dijelove. Imam divan primjer koji sam doživio. Mislim da je to bilo u proljeće ove godine. Zamolili su me da govorim pred starim Društvom za rasprave na Sveučilištu Oxford. U publici su bili elitni studenti iz Oxforda. Kada predajem u Brightstoneu ili u Zagrebu ili bilo gdje, znam da ljudi žele dobiti uvid u te informacije. Tada znam da postoji razina otvorenog uma pa jednostavno sve kažem. Kada sam trebao govoriti pred studentima iz Oxforda, razmišljao sam u hotelu kako da im predstavim te informacije u dječjim koracima a da bi ih mogli shvatiti. Njih se unutar sustava percipira kao elitu, kao visoko educirane studente, a oni su zatvorenici lijeve strane mozga. Samim time što su došli do te razine edukacije znači da su zatvorenici lijeve strane mozga. Pomislio sam da bi ih informacije o prirodi stvarnosti zatekle ako bih odmah na početku počeo pričati o tome. Odlučio sam se obratiti njihovoj lijevoj strani mozga. Počeo sam govoriti o strukturi kontrole, kako nekolicina može kontrolirati većinu. Odlučio sam u drugom dijelu predavanja obraditi prirodu stvarnosti. Gledao sam publiku i - iskustvo nije bilo zabavno. Gledali su me kao da sam izvan sebe. Mislim da su mi na kraju uputili pristojan pljesak. Neke od njih na kraju su pitali za mišljenje o mome predavanju. Bila je to klasika. Jedan od njih rekao je kako me uspijevao pratiti na početku dok sam pričao o strukturi kontrole. Čim sam počeo govoriti o hologramima postao je izgubljen. Klasika. Oni uspijevaju shvatiti strukturu, ali povezanost stvarnosti ne mogu.
NEXUS: Iako tako ne izgleda, s obzirom na društveno priznanje takve elite, oni su zatočeni u malim ladicama, konceptima, malom umu…
ICKE: Zato je trebalo toliko napora da se naša shvaćanja izoliraju. „Oni“ su na tome radili tisućama godina. Imam mnogo teorija i o našem shvaćanju vremena. „Oni“ su predali znanje o stvarnosti u ruke nekolicine kako bi ga skrili od stanovništva. Glavni sustavi kolonijalizma bili su usmjereni na to. Koristili su inkviziciju da opravdaju korištenje kršćanstva, što je uništilo drevno znanje. Šaman Credo Mutwa kaže kako su oni došli u Afriku. Usmjerili su se na šamane kao nosioce znanja. To nije samo znanje o stvarnosti. To je znanje o povijesti. To su spoznaje o našem dolasku ovdje. Jednom kada su to uništili i odstranili te predaje izvan dosega javnosti, tada su mogli konstruirati lažnu povijest i lažnu stvarnost. Učinili su to preko darvinizma i službene znanosti.
NEXUS: Religija se pojavila prije televizije i masovne potrošnje. Svaka religija također izgleda poput programa. Ljude se programira da misle na određeni način. Pritom svaka religija u svom paketu bazično nudi i vrlo privlačne i istinske stvari. Nudi istinu naše prirode koju duša prepoznaje kao točnu i potrebnu, poput bezuvjetne ljubavi. Problem nastaje kada vas uvjeravaju da do toga, što istinski trebate, možete doći samo ako slijedite njihove precizne upute i držite se njihovih zadanih pravila. Ujedno vas uvjere da trebate ubijati ili barem mrziti sve one koji ne misle kao vi ili vaša religija, što je jako daleko od prvobitne zamisli o ljubavi, miru i blagostanju, što vas je prvobitno i privuklo toj religiji. Možemo li reći da su religije nešto poput televizije i medija prošlosti?
ICKE: Upravo tako, to je točno. Moja filozofija je sljedeća: ako možete imenovati to u što vjerujete, tada ste u shemi.
NEXUS: U konceptu…
ICKE: Sve što jest, mi to jednostavno jesmo. To nema ime. Zato ja to zovem silom koja nema ime. Kada to imenujete već ste izgradili koncept. Tada ste otkazali svemogućnost i sve mogućnosti. No, beskonačnost se upravo odnosi na sve te mogućnosti. Ljudi misle da su sva čuda ista. Upravo je suprotno. Pristup beskonačnoj cjelini znači da imate pristup beskonačnoj raznolikosti. Kada pogledate kako se ovaj svijet usmjerio prema sve većoj kontroli, tada vidite da imate sve manje raznolikosti. Čak i kada pogledate izgrađeni okoliš, kada putujete oko svijeta. To se vidi u svakom gradu…
NEXUS: …izgledaju isto.
ICKE: Možete to pokušati. Pokušao sam to nekoliko puta kada sam se probudio u gradovima poput Sydneya ili bilo gdje drugdje u svijetu. Pogledao sam kroz prozor i pomislio kako ne bih mogao reći gdje se nalazim ako bi mi netko stavio povez preko očiju.
U tom slučaju mogao bih reći da sam bilo gdje. Po svojoj prirodi, raznolikost je teško kontrolirati iz jednog središta. Jednoličnost se može kontrolirati iz središta. Zato svijet postaje sve više i više jednoličan. Važna je ta opsjednutost međunarodnim zakonom. Ako želite svjetsku Vladu, centraliziranu globalnu Vladu da nameće svoju volju, tada morate imati međunarodni zakon. Morate imati još nešto. Morate imati svjetsku Vladu da provodi međunarodni zakon kojem će se ljudi pokoravati. Tu ulogu preuzimaju NATO i mirovne snage UN-a. Postaju svjetska vojska. To me frustrira. To je kao da gledate prometnu nesreću na usporenom filmu. Kada dođete do jedne razine istraživanja počinjete prepoznavati smjer prema kojem se sve kreće. Svijet tada postaje očigledan. Kada „oni“ objave nešto novo tada prepoznate o čemu se radi. To je poput gledanja prometne nesreće na usporenom filmu. A momak koji će iskoračiti ispred kamiona smije vam se u lice. Govori vam kako je to sve besmislica i kako nema kamiona. Sjajno je da sve više i više ljudi vidi kamion, a to moja nastojanja čini vrijednima.
- nastavlja se -
|
|
|
7 TELEDISKOVIH NAJČITANIJIH IZDANJA
|
|
